- Sramota je da Split kao drugi grad po veličini u Hrvatskoj nema organiziran sustav palijativne skrbi, nema čak ni mobilne timove, po uzoru na puno manje gradove poput Gospića ili Koprivnice, koji bi olakšavali zadnje dane bolesnicima - zaključak je doktora Marka Jukića, anesteziologa i specijalista intenzivne medicine u KBC-u Split koji posljednjih godina zajedno s Udrugom za palijativnu skrb radi na senzibilizaciji javnosti za teškoće s kojima se pacijenti u terminalnoj fazi života i njihove obitelji susreću.

U predavanju koje je u utorak održao u sklopu Vidik festa u prostorijama gradske knjižnice, doktor Jukić nekoliko puta je naglasio kako je potpuno neshvatljivo da u 21. stoljeću takav oblik humanijeg oblika odnosa prema bolesnicima unatoč zakonu u Splitu ne postoji.

- Odredbe o palijativnoj skrbi ušle su u Zakon o zdravstvenoj zaštiti još 2003. godine, ali jasno se propisuje da se ona organizira na županijskoj razini preko Domova zdravlja. Strateški plan organizacije vrijedi do 2016. godine, ali će se teško provesti zbog manjka kontrole Ministarstva i HZZO-a - kazao je Jukić te dodao da Udruga do sada nije naišla na dobru volju u Županiji kako bi se palijativna skrb realizirala.

- Umjesto takve njege bolesnici borave u bolnici na intenzivnoj njezi koja je nekoliko puta skuplja, dakle novca ima samo se krivo usmjerava. Prema europskim standardima govorimo o 35 do 50 kreveta za područje cijele Splitsko-dalmatinske županije što je trošak od 350 do 500 tisuća kuna godišnje za osoblje – naglasio je Jukić te naveo primjer Rijeke gdje je 2013. otvoren hospicij uz donaciju prostora i 8 milijuna kuna od riječke Nadbiskupije, dok su grad i županija donirali dva milijuna kuna.

Hospicij godišnje zbrine oko 200 ljudi koji su smješteni u 10 soba, a uz njih je svakodnevno i njihova obitelj.

Cilj Udruge za palijativnu skrb je omogućiti na području Splita barem Savjetovalište za građane koje bi sufinancirali Grad i Županija.

Inače, palijativna skrb je skrb o bolesniku kod kojeg je kurativno liječenje iscrpljeno, a usmjerena je na poboljšanje kvalitete života, i to kontrolom simptoma bolesti (bol, mučnina, smetnje u disanju). Ujedno obuhvaća i obitelj pružajući psihosocijalnu skrb, ne samo za vrijeme bolesti, već i nakon smrti, tijekom žalovanja.

Katarina Lujak